Prdimahovina

Pričat ću dok mi jezik ne odsjeku.


09.06.2014.

Ludi Mirso, i zašto treba skočiti pa reći: "HOP"

Tek 3 godine nakon rata moja mahala izgledala je harmonično. Nije bilo puno tragova da se proljevala krv. Čak što više, ljudi su izgledali veselije i zdravije nego što je to danas slučaj. Vicevi su bili potkrijepljeni dobrom dozom najcrnjeg bosanskog humora, a predmet ismijavanja su u suštini bile fašiste i nacionaliste, kojima danas ne smiješ reći ništa, jer eto murije!

U mahali je tad živio ludi Mirso. O njemu nisam znala mnogo, ali su nas babe i nane prepadale ludim Mirsom kad im loptom lupamo pod prozorom. Međutim, kasnije sam saznala da Mirso prije i nije bio tako lud. Imao je piljaru prije rata koja je odlično poslovala. Njegova supruga je radila u pošti, a imao je kako su mi pričali i jednog sina, Damira, kulturnog i učtivog mladića koji je bio poznat po tome da se u komšiluku sa svima "ispita". Mirso je bio dobar k'o hljeb, a isti taj hljeb je davao na veresiju. Tokom rata je hranio izobilje gladnih porodica bez obzira na vjeru, naciju i koji već izmišljeni kurac. A volio je popiti pivu više nego išta. I tokom rata je uobičavao reći: "Pa mater vam jebem četničku, ne može čovjek od vas rahat ni pive popit'". I Mirso nakon rata više nije bio rahat. Sin mu je ubijen 1993.godine od strane nekakvog pjanog seljačine s brda, koji je cijeli svoj život sanjao da jednom bude iznad Sarajeva i njegove raje. A žena mu je od tuge umrla kad je potpisan Dejton. Mirso nije imao ni piljaru, ni dijete, ni ženu. I zato je puk'o. Hodao je mahalom sa onim zaleđenim pogledom psihopate i pjevao neke pjesme, čijih se riječi samo on sjeća. A kad bi mu dozlogrdilo, znao je zaganjati djecu letvama, i gađati ih kamenčićima. Jedan dan je psovao Aliju, drugi dan je hodao uokolo ponosno pjevajući Merlinovu matineju prvom predsjedniku. Nije Mirso znao ni gdje je ni šta je, ali je znao da nas sve mrzi i da nam jebe mater. Znao je satima sjediti kraj mezaretlja i pljuvati prolaznike. A jedanput je malog Hodžinog toliko nabio nogom da dijete nije moglo sjediti na guzici 2 dana. Bojali smo se ludog Mirse. Onako smo ga zlurado ogovarali, k'o djeca. Smijali se njegovom hodu i njegovim, za nas, glupim pjesmama. Nije nam bilo jasno što zajebava djecu, nismo mu ništa uradili.

Zadnji put sam Mirsu vidjela prije 7 godina kako sjedi kod Zemaljskog i mazi mačku. Pričao je s njom i čini mi se da je bio sretan. Nakon toga ga više nikad nisam srela.

I onda sam razmišljala o ludom Mirsi i zašto nas je zajebavao iako mu ništa nismo nažao učinili. Jebi ga, kome je šta nažao učinio njegov sedamnaestogodišnji sin Damir? Ali je opet bilo dovoljno da postane meta nekog usmrđenog i ulojenog četnika. I ne čini mi se više ni glupom ona pjesma koju je znao pjevati u rijetkim trenucima kad nije bio bijesan na cijeli svijet... "Dođi meni moja draga bez suze u oku. Izbriši sve tajne iz proslosti naše i tugu duboku"...


Razumijem Vas čika Mirso. Ne bi ni ja nikad halalila. Haj' što ne bih njima, ali ne bih ni svojima. I ja bih hodala i pjevala i psovala i šutala da su mi oduzeli sve što sam voljela. I ja bih ih mrzila zbog njihove plitkosti i bezobrazluka, mrzila bih ih sviju. I pjevala bih ovu Safetovu dok mi oči ne ispadnu od plača. Mater im jebem svima.

A nek ste šutnuli Hodžinog malog, jest bio peder. A da ga danas vidite vjerujem da biste ga nokautirali. Bar ja to planiram.

Vaša, od srca, mala s loptom.

<< 06/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930